Šta je kondicioni trening?
Kondicioni trening je sistemski organizovani oblik komunikacije između pojedinca (kondicioni trener) i pojedinca (klijent) ili kondicionog trenera i grupe (sportski tim ili neformalna grupa vežbača). Kondicioni trening je proces interaktivne, odnosno međusobno uslovljene praktične operacionalizacije planiranih trenažnih aktivnosti usmerenih ka poboljšanju zdravlja, razvoju motorike i promeni nivoa kondicionih sposobnosti pojedinca ili grupe. U tom procesu kondicioni trener konstruiše treninge na osnovu metodičkih principa kondicionog treninga, koji su ključne determinante uspeha kondicionog treninga.
Integralni pristup unapređenju performansi
Ključni deo posla kondicionog trenera je da osmisli i sprovede kondicione programe koji će omogućiti sportistima da postignu najbolje rezultate na terenu. Ovaj zadatak zahteva detaljno razumevanje motoričkih, anatomsko-fizioloških, psiholoških, tehničkih, taktičkih aspekata (igre), kao i individualnih karakteristika i sposobnosti svakog sportiste. U ovom poslu neophodan je integralan (sveobuhvatan) pristup kondicionom treningu sportista, počevši od utvrđivanja faza razvoja i procene i monitoringa potencijala sportista do planiranja dugoročnih strategija i dinamike treninga. Analiza i sinteza strukture takmičarske aktivnosti, odnosno tehničkih, taktičkih, psiholoških i fizioloških karakteristika igre ključni su za realizaciju efikasanog kondicionog treninga sportista. Razumevanje svih ovih aspekata omogućava treneru da razvije holistički pristup treningu (aktivno učešće, saradnja, odgovornost i sportista i trenera), koji će sportistima pomoći da postignu svoj puni potencijal.
Utvrđivanje faza razvoja i perioda pripreme
Kondicioni trening počinje sa detaljnom analizom faza razvoja sportista. Različite uzrasne grupe zahtevaju različite pristupe treningu. Mlađi sportisti prolaze kroz faze prededukacije, edukacije, predtreninga i treninga, dok je kod starijih sportista fokus na tzv. posletreningu. U skladu sa tim, periodi pripreme se razlikuju, počevši od osnovnih veština u mlađim uzrastima do specifičnih taktičkih vežbi kod profesionalnih sportista.
Utvrđivanje individualnih karakteristika i sposobnosti
Svaki sportista je jedinstven, sa svojim specifičnim setom veština i sposobnosti. Testiranje sportista je ključno kako bi se utvrdila njihova brzina, snaga, agilnost, izdržljivost i druge ključne motoričke sposobnosti. Na osnovu rezultata testova, može se razviti personalizovani plan treninga koji će najbolje odgovarati potrebama i ciljevima svakog sportiste.
Određivanje obima i intenziteta treninga
Obim i intenzitet treninga planiraju se u okviru mikrociklusa i mezociklusa kako bi se postigao optimalan odnos između opterećenja i oporavka. Svaki trening se pažljivo strukturiše kako bi se postigao ciljani fokus, a on je uklapanje obima i intenziteta kondicionog treninga u ukupno opterećenje sportista, kako na dnevnom, tako i na nivou mikrociklusa. To se postiže svakodnevnim praćenjem i analizom opterećenja sportista na njegovom osnovnom klupskom treningu. Kontinuirano praćenje napretka i prilagođavanje treninga ključno je za postizanje maksimalnih rezultata.
Određivanje ciljeva, zadataka, metoda i sredstava treninga
Svaki kondicioni program mora imati jasno definisane ciljeve i zadatke koji će pomoći sportistima da postignu željene rezultate. Metode i sredstva treninga biraju se u skladu sa postavljenim ciljevima i individualnim potrebama sportista. To može uključivati različite vrste vežbi, kao što su vežbe snage, sile, brzine, izdržljivosti, agilnosti, koordinacije (spretnosti i okretnosti) i fleksibilnosti.
Usklađivanje specifičnih (tehničko-taktičkih) i kondicionih treninga
Kondicioni trening mora biti usklađen sa specifičnim sportskim treningom kako bi se maksimizirala efikasnost i transfer opštih motoričkih sposobnosti na specifične (funkcionalne) tj. one koje će se realizovati na terenu. Integracija kondicionih vežbi u specifične sportske treninge omogućava sportistima da razviju specifične veštine koje su im potrebne tokom utakmica.
Ocena razvoja i potencijala sportista
Kroz sistematsko praćenje napretka sportista i ocenu njihove igre, trener može identifikovati benefite i slabosti svakog sportiste i usmeriti trening kako bi se ojačale oblasti koje zaostaju. Takođe je važno kontinuirano procenjivati potencijal sportiste i prilagoditi planove razvoja u skladu sa njihovim napretkom.
Dugoročni plan strategije i dinamike razvoja sportista
Konačno, dugoročni plan strategije i dinamike razvoja sportiste ključni su za postizanje trajnih rezultata. Razvojni planovi moraju biti fleksibilni i prilagodljivi kako bi se odgovorilo na promene u potrebama i sposobnostima sportiste tokom vremena.
Plan individualnog treninga
Plan individualnog treninga za svakog sportistu mora biti pažljivo osmišljen kako bi se postigao maksimalan efekat. To uključuje sve, od upotrebe najsavremenijih metoda treninga i telemetrijske opreme do sistema za oporavak i podršku kao što su masaža, ishrana i psihološka podrška. Svaki detalj se pažljivo planira i prilagođava kako bi se osiguralo da svaki sportista ostvaruje svoj puni potencijal. Kondicioni trening sportiste zahteva integrisan i holistički pristup koji uzima u obzir sve aspekte igre i njegove individualne potrebe. Samo kroz pažljivo planiranje, praćenje i prilagođavanje, može se osigurati da sportisti dostignu vrhunske performanse na terenu i ostvare svoje sportske ciljeve.
Faktori kreiranja i praktične realizacije kondicionog treninga
Za svaki sport je potrebno napraviti kondicioni program uvažavajući njegovu posebnost i mnoge specifičnosti, odnosno treba prepoznati, razlikovati i razvijati one specifične faktore koji će najviše doprineti uspehu u tom sportu.
Ono što determiniše individualni kondicioni trening je da kondicioni trener primeni svoju kreativnu sposobnost za izradu i dizajniraje programa treninga. Pri tome je krucijalno važan pristup analizi intenziteta i kapaciteta ispoljavanja opštih i specifičnih motoričkih sposobnosti u odnosu na:
- pol sportiste
- polna uslovljenost primene nivoa ispoljene sile, snage, kao i drugih
motoričkih sposobnosti, najčešće iz aspekta morfoloških i psiholoških karakteristika.
- polna uslovljenost primene nivoa ispoljene sile, snage, kao i drugih
- uzrast
- determinisanost kondicionog treniranja i ispoljavanja motoričkih sposobnosti prilagođena karakteristikama rasta i razvoja mladih sportista posebno u intervalima pojačanog rasta i razvoja (Ožgud-Šlaterov sindrom, Apofizitis petne kosti i sl.)
- zdravstveni status
- uslovljenost načina kondicionog treniranja u odnosu na aktuelni zdravstveni status sportiste, naročito nakon perioda oporavka i rekonvalscencije od povreda
- takmičarsku kategoriju
- zavisnost primenjenjih trenažnih opterećenja najčešće u odnosu na metaboličke zahteve igre i iskustvo sportiste (deficit kapaciteta udarnog volumena srca u odnosu na prisutnu mišićnu masu, smanjena laktatna tolerancija kod mladih, intenzitet neuromuskularnih napora i sl.)
- period pripreme
- uslovljenost primene trenažnih opterećenja u odnosu na aktuelnu periodizaciju takmičenja (obavezno aktivno praćenje superkompenzacije različitih sistema obnove energije posle trenažnog napora)
- poziciju u timu
- determinisanost primene obima specifičnih trenažnih opterećenja u odnosu na mesto i ulogu sportiste u timu (prilagođavanje trenažnih opterećenja u odnosu na specifične zahteve u igri – broj skokova, kvalitet i kvantitet trčanja i sl.)
- transfer sposobnosti (adekvatan prenos latetnog kapaciteta motoričke sposobnosti na manifestne tj. funkcionalne specifične sposobnosti u igri)
- uslovljenost prirode primenjenih kondicionih vežbi u odnosu na njihov karakter i usmerenost, odnosno opravdanost aktuelne primene vežbi opšteg, usmerenog, specifičnog i takmičarskog tipa u odnosu na uzrast, nivo pripremljenosti, period pripreme, veštinu, takmičarski nivo sportiste i sl.)
- takmičarsku strukturu sporta, igre ili discipline: (neophodna analiza manifestnih kretanja iz aspekta njihove strukture)
- vremenska organizacija igre i kretanja
- trajanje igre i pojedinih napadačkih ili odbarambenih akcija,pojedinačnih individualnih specifičnih pokreta, nivo zahtevane brzine kretanja (optimalna, maksimalna, proizvoljna, dirigovana), analiza tajminga (slaganje brzina) u specifičnim tehničkim elementima kao i u svakom pojedinačnom pokretu, vremenska izloženost svih vrsta napora u igri, vremenski pritisak u igri i sl.
- prostorna organizacija igre i kretanja
- dimenzije terena i pojedinih restriktivnih prostora, dimenzije i oblik specifičnih zona delovanja pojedinih igrača u napadu ili odbrani, dužine pretrčanih distanci u odbrani ili napadu i sl.
- intenzitetska organizacija igre i kretanja
- analiza svih vrsta naprezanja iz aspekta:
- motoričkih sposobnosti (potrebne sile, snage, brzine, izdržljivosti, koordinacije i drugih motoričkih sposobnosti)
- kvantiteta kretanja prema poziciji svakog igrača (broja skokova, sprintova, pretrčanih metara i sl.)
- kvaliteta kretanja prema poziciji svakog igrača (vrsta skokova – ofanzivnih naspram defanzivnih, amplituda kretanja – promene smera i pravca kretanja, zakrivljena kretanja, linearna kretanja, hendikep kretanja i sl.)
- analiza svih vrsta naprezanja iz aspekta:
- složenosna organizacija igre i kretanja
- analiza složenosti igre iz aspekta:
- strukturalne složenosti (bilo po broju akcija ili po njihovoj kompleksnosti)
- kretne složenosti (u odnosu na zahtevane motoričke sposobnosti)
- taktičke složenosti (u odnosu na individualne i grupne taktičke modele kretanja – kontranapadi, tranzicije iz odbrane u napad i suprotno i sl.)
- analiza složenosti igre iz aspekta:
- kinestetska organizacija igre i kretanja
- analiza perceptivnih mogućnosti i kinestetskih osećaja u odnosu na:
- osećaj za rekvizit, kontakt sa njim, kao i njegovo kretanje (lopta – brzina izbačaja, amortizacija dolazeće lopte i sl.)
- osećaj za igrače, kontakt sa njima, kao i njihovo kretanje (igrač – osećaj prisutnosti suparničkih igrača kroz ofanzivne i defanzivne dozoljene kontakte – građenja, guranja, zaštita u bloku i sl.)
- analiza perceptivnih mogućnosti i kinestetskih osećaja u odnosu na:
- vremenska organizacija igre i kretanja
- psihološku strukturu sporta, igre ili discipline:
- analiza motoričkih zahteva iz aspekta kvaliteta povezanosti i neraskidivosti motoričkih i psiholoških kapaciteta sportiste u odnosu na njegove:
- kognitivne sposobnosti
- determinišuće dejstvo intelekta na ispoljavanje motoričke sposobnosti (razmevanje igre, pokreta, značaja, mesta i uloge motoričkih sposobnosti koje sportista trenira i sl)
- konativne karakteristike
- determinišuće dejstvo motivacije sportiste na ispoljavanje motoričke sposobnosti (optimalizacija potrebe sopstvene motivacije u odnosu na vrstu motoričkog ispoljavanja – (pre)niska – optimalna – (pre)visoka i sl.)
- afektivne karakteristike
- determinišuće dejstvo afektivnih stanja sportiste na ispoljavanje motoričke sposobnosti (samokorekcija i samoregulacija afektivnih stanja u takmičarskoj situaciji – huja, bes, prkos, inat, tvrdoglavost i sl.)
- kognitivne sposobnosti
- analiza motoričkih zahteva iz aspekta kvaliteta povezanosti i neraskidivosti motoričkih i psiholoških kapaciteta sportiste u odnosu na njegove: