Ko je kondicioni trener?
Kondicioni trener je osoba koja realizuje profesionalni monitoring, stručno vođenje, realizaciju i podršku u postizanju ciljeva podizanja nivoa zdravlja, kondicije i sportske forme, bilo da se radi o profesionalnim sportistima ili rekreativnim vežbačima različitog pola, uzrasta ili takmičarske kategorije. On je sportski stručnjak specijalizovan za dizajniranje i implementaciju programa kondicione pripreme za individualne sportiste ili sportske timove.
Koje kvalifikacije treba da ima kondicioni trener?
S obzirom na ozbiljnost problematike, neophodnost multidisciplinarnog znanja o svim antroploškim subsistemima čoveka i metodici treninga, ozbiljan kondicioni trener treba da poseduje najmanje diplomu fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja. Svaki drugi (najčešće skraćeni) oblik školovanja, sticanja diplome ili licence za rad u svojstvu kondicionog trenera (fitnes instruktor), predstavlja ozbiljan nedostatak odlučujućih i bitnih informacija koje se dobijaju tokom kontinuiranog školovanja, a ponekad i ozbiljan rizik za narušavanje zdravlja onoga koji te usluge koristi.
Koje karakteristike poseduje vrhunski kondicioni trener?
Ono što izdvaja vrhunske i najbolje kondicione trenere od prosečnih je:
- kontinuirana posvećenost i stručno usavršavanje u ovoj oblasti (sve do sticanja najviše akademske titule – doktor nauka iz oblasti sporta fizičkog vaspitanja)
- neophodni kapacitet znanja o zdravlju čoveka
- osnove medicine sporta
- o fizikalnim procedurama
- o metodama rehabilitacije povreda i povratka u takmičenje
- pružanje osnovnih nutricionističkih saveta
- edukacija primene zdravstvenih obrazaca u svakodnevnom životu
- o kondicionoj spremnosti i funkcionalnosti u kasnijim godinama života
- trenažno procesuiranje osoba sa:
- posebnim zdravstvenim stanjima ili povredama (trudnice, inavaliditeti…)
- kompromitujućim uticajima na telo determinisanim specifičnostima radnog mesta sa posledicom pada radne sposobnosti i visoke produktivnosti u radu
- hipokinezijom (nedostatak kretanja kod npr. IT stručnjaka)
- gojaznost, bolovi i smanjene pokretljivosti u većini zglobova, atrofija muskulature….
- hiperkinezijom (višak stereotipnih kretanja npr. na određenom radnom mestu)
- disbalansi, poremećaji statike i asimetrije tela usled preraspodele tonusa mišića, povrede lokomotornog aparata, razni deformiteti kičme i bolovi u leđima, rukama i nogama, iscrpljenost…
- hipokinezijom (nedostatak kretanja kod npr. IT stručnjaka)
- osnove medicine sporta
- neophodno iskustvo u radu s individualnim klijentima ili sportskim timovima
- poznavanje metodologije treninga (različitih sredstava, metoda, distribucije trenažnih opterećenja u treningu i sl.)
- sposobnost monitoringa – primena savremenih sofisticiranih i inovacionih sistema
- rasta i razvoja
- dijagnostike i prognostike motoričkih sposobnosti i kondicione spremnosti
- napretka klijenata i prilagođavanja programa prema njihovim potrebama
- kreativna sposobnost izrade i dizajniranja individualnih i grupnih programa treninga
- prema polu, uzrastu, zdravstvenom statusu, takmičarskoj kategoriji, periodu pripreme…
- sposobnost praktične operacionalizacije adekvatnih planiranih programa
- veština realizacije efikasnih programa treninga
- kontinuiranog nadgledanja izvođenja vežbi
- obezbeđivanja bezbednosti klijenata tokom treninga
- edukacije klijenata o pravilnoj tehnici izvođenja vežbi i
- prevencije povreda
- veština realizacije efikasnih programa treninga
- psihosocijalna kompatibilnost za rad sa ljudima različitih profila i uzrasta
- opšta kultura
- visok nivo znanja i stručnosti
- veština komunikacije
- elokventnost, oratorstvo
- sposobnost primene motivacionih tehnika
- sugesivnost, inspirativnost, lični primer
- socijalna inteligencija
- empatija
- sposobnost prepoznavanja osećanja, potreba i želja drugih ljudi
- tolerancija i socijalna adaptabilnost
- sposobnost
- lakog uspostavljanja međuljudskih odnosa
- vođenja i uspešnog upravljanja
- razumevanja suštine društvenih situacija
- empatija
- lične karakteristike
- samopouzadanje, samokontrola, tolerantnost, strpljenje…
- održavanje profesionalne etike i standarda
- lična higijena, standardnost i kultura komunikacije
Koja znanja treba da ima kondicioni trener?
Vrhunski kondicioni trener zna:
- Šta raditi? – u planu i programu
- Kako raditi? – u izboru trenažnih metoda rada
- Koliko raditi? – u doziranju, distribuciji i kontroli opterećenja
- Kada raditi? – u ritmu dnevnih aktivnosti
- Zašto raditi? – u povratnim informacijama o efektima treninga
Da bi kondicioni trening imao smisla i ispunio sve ono što se od njega očekuje, kondicioni trener bi u najmanju ruku morao da bude edukovan i osposobljen da (dalje u tekstu, na primeru treninga snage) razume aktuelnu motoričku sposobnost.
Dakle, potpuno poznaje njenu/e
- diskrepanciju aktuelne motoričke sposobnosti iz aspekta njenog latentno – manifestnog karaktera, npr.
- snaga – skok
- snaga – start
- brzina – sprint….
- prirodu
- Šta je to snaga? Kako se realizuje?
- oblike (varijetete ispoljavanja)
- startna, ubrzavajuća, usporavajuća, reaktivna …..
- načine ispoljavanja
- iz aspekta intenziteta i kapaciteta uključenosti neuromuskularnog, funkcionalnog (kardio-vaskularnog, metaboličko-energetskog i dr) sistema
- varijabilnost uslova ispoljavanja iz aspekta
- režima rada
- izometrijski, miometrijski, pliometrijski, povratni režim…
- vrste mišićne akcije
- koncentrična, ekscentrična, izometrijska….
- režima rada
- kompatibilnost sa drugim motoričkim sposobnostima
- relacije sa brzinom, izdržljivošću, preciznošću, koordinacijom…
- efekte ispoljavanja
- na sportistu, igru, rezultat…
Kondicioni trener zna da prepozna slabosti sportiste i unapredi ih, tako da one postanu njegova prednost. Zbog toga kondicioni trener ume da razvije traženu sposobnost.
Dakle, može da operacionalizuje
- konkurentne strategije u razvoju svih oblika snage
- postizanje različitih ciljeva treninga snage korištenjem različitih protokola i algoritmova primene metoda, sredstava i determinanti opterećenja
- individualni ili grupni algoritam primene sredstava, metoda i determinanti opterećenja
- samo za svakog pojedinca posebno ili samo za specifičnu grupu – može dovesti do optimalne pripremljenosti
- principe i način njenog razvoja
- opšte principe, algoritmove i strategije
- modele periodizacije njenog razvoja
- blok, repetitivne šeme, dnevna talasasta periodizacija, prioritetna dizanja… superkompenzaciju….
- trening
- tradicionalni (linearni) … uporedni, miks, kompleksni, kontrastni…
- sredstva
- vežbe, procedure, tretmani, rekviziti….
- metode
- analitičke, situacione, funkcionalne, strukturalne…
- determinante opterećenja pri doziranju opterećenja
- intenzitet, volumen, pauza, karakter vežbi…
- dinamiku treniranja u periodizaciji treninga i takmičenja
- kada, koliko, koju vrstu snage….(održavanje, razvijanje)…
Kondicioni trener prepoznaje prirodu, intenzitet i kapacitet sposobnosti u strukturi motoričkih zahteva igre ili discipline kojom se sportista bavi (npr. fudbalske igre).
Dakle, razume
- oblik i stepen njene zasićenosti i specifičnosti u igri
- opšta, usmerena, specifična, kompetitivna..
- vrstu opšte motoričke zahtevanosti i potrebe (za njom) u igri
- repetitivna, funkcionalna, strukturalna …..
- vrstu specifične motoričke zahtevanosti i potrebe (za njom) u igri
- eksplozivna, brzinska, izdržljivosti u snazi….
- vrstu takmičarske zahtevanosti po pozicijama u timu
- aktivnosti snage (npr. broj skokova kod bekova, veznih, napadača…..)
- individualnu zahtevanost i potrebe svakog sportiste
- suficite, deficite (mišićni disbalansi, asimetrije tela, preraspodele tonusa….)
Kondicioni trener zna i može na treningu realizovati transfer sposobnosti sa trenažnih vežbi na takmičarsku situaciju u igri.
Dakle, postiže
- visok nivo POSTIGNUĆA – EFIKASNOSTI – EFEKTIVNOSTI u treningu
- dostizanjem vrhunskog nivoa motorne koordinacije pri kojoj su procesi vremenskog, prostornog, intenzitetskog i složenosnog redosleda aktivacije i inaktivacije uključenih mišića dovedeni na najviši nivo
- OPTIMALAN PUT (jedino mogući)
- uz najmanji deficit sposobnosti i rada – postizanje najboljih rezultata
- spajanje motoričke i kondicione pripreme sa tehničkim elementima, odnosno
- najveći stepen iskoristljivosti motoričke sposobnosti u realizaciji tražene tehnike
- visok pozitivan TRANSFER svake sposobnosti (iz latentne u manifestnu)
- realizaciju vežbi koje ih u svakom trenutku dovode bliže samoj igri, odnosno kada se što veći kapacitet latentne sposobnosti konvertuje u manifestnu (brzina u sprint, snaga u skok….)
- inicijaciju elementarnih faktora transfera
- faktor 1: (bio)mehanička specifičnost
- kinetička i kinematička kongruentnost (sličnost)
- faktor 2: specifičnosti režima rada
- kongruentnost režima rada
- faktor 3: specifičnosti mišićne adaptacije
- kongruentnost angažovane muskulature (međumišićna koordinacija)
- faktor 4: metabolička specifičnost
- kongruentnost sa energetskim potrebama izabranog sporta (intenzitet i kapacitet aerobnih i anaerobnih energetskih transformacija)
- faktor 1: (bio)mehanička specifičnost
Kondicioni trener osim treninga i takmičenja u trenažnom procesu mora realizovati determinante oporavka sportista (faktori), jer je oporavak sastavni i neizostavni deo strategije napredovanja.
Dakle, razlikuje
- determinante oporavka
- somatske, mišićne, trenažne, nutritivne, fizikalne, psiho-pedagoške, okoline, stil života… i dr.
- racionalnim kombinovanjem njihovih uticaja efikasno (za najkraće vreme) obezbeđuje konkurentnost sportiste u odnosu na nove izazove i zahteve treninga i takmičenja.
Povrede su sastavni deo treninga i takmičenja. U takvoj situaciji uloga kondicionog trenera je ključna jer on u trenažnom procesu zna rehabilitovati sportistu u odnosu na njegovu povredu.
Dakle, uvažava i zna
- morfološki aspekt povrede
- npr. pojave atrofije – hipertrofije, adekvatne/neadekvatne napetosti i sl. (strukturalne metode)
- neuromuskularni aspekt povrede
- npr. gubitak sile i snage – intra-muskularna koordinacija (funkcionalne metode i senzorimotorni trening)
- funkcionalni aspekt povrede
- npr. kompromitovana kinetika i kinematika kretanja – inter-muskularna koordinacija (funkcionalne i sportu specifične metode)
- psihološko-mentalni aspekt povrede
- npr. odnos sportiste prema povredi (kognitivno – konativno – afektivni pristup)
- značaj i efekte intervencije lekara i fizikalnih procedura
- sa ciljem odabira algoritma uticaja primenjenih metoda i sredstava
- dinamiku odpočinjanja i završetka primene vežbanja
- sa ciljem dovođenja sportiste do samog takmičenja
- monitoring nivoa napredovanja u rehabilitacionom procesu
- trenutke prelaska iz jedne u drugu fazu rehabilitacije
- indekse simetrije, koeficijente asimetrije…
Kako kondicioni trener operacionalizuje trening ?
Kondicioni trener mora imati individualan pristup svakom sportisti, te prilagoditi trening na način da koristi najbolju kombinaciju metodičkih principa kondicionog treninga.
Dakle, metodički razmišlja i kombinuje principe:
- Individualnosti:
- Svaki sportista poseduje individualne karakteristike koje bi trebalo da budu utvrđene odgovarajućim testovima i koje trener ne sme zaboraviti. Faktori koji utiču na primenu principa individualnosti mogu biti: hereditirani (nasledni faktor), način (režim) života, aktuelni nivo kondicione pripreme, preležane bolesti, povrede i sl.
- Specifičnosti
- Usmereni kondicioni trening je nužno organizovati prema specifičnim vremenskim, prostornim, intenzitetskim, kinestetskim i složenosnim zahtevima sporta. Npr., treba raditi u onim režimima rada, koristeći one mišićne kontrakcije, kinetičko-kinematičke i metaboličke uslove, koji će omogućiti efikasno i efektivno izvođenje pokreta u sportu koji se trenira.
- Adaptacije:
- Jedan od zadataka kondicionog treninga jeste da omogući sportisti da se adaptira, a potom i da izdrži, sva opterećenja kojima je izložen u toku meča ili takmičenja.
- Nadopterećenja:
- Iz treninga u trening rad mora biti većeg intenziteta od onog na koji je sportista navikao. Preopterećenje se može postići povećanjem učestalosti, intenziteta ili obima kondicione aktivnosti. Koristi se i princip prepokrivanja kapaciteta aktivnosti koje se dešavaju na takmičenju.
- Progresije:
- Promene intenziteta kao i obima treninga moraju biti postepene kako bi se organizam sportiste blagovremeno adaptirao i kako bi se predupredile moguće povrede. To može uključivati povećanje težine, učestalosti treninga, složenosti i kvaliteta vežbi.
- Superkompenzacije:
- Vreme potrebno za oporavak neposredno posle treninga je povezano sa intenzitetom i trajanjem prethodne aktivnosti. Tokom naknadne adaptacije na stres izazvan vežbama, u periodu oporavka, proces obnavljanja energetskih resursa dostiže viši nivo, a naziva se superkompenzacija.
- Reverzibilnosti:
- Podrazumeva povratnu spregu tj. uzajaman odnos između kondicionog treninga i motoričkih sposobnosti, odnosno pozitivan ili negativan uticaj koji kondiciona priprema može imati na sposobnosti sportista. Nedovoljna upotreba treninga može dovesti do reverzibilnih efekata, gubitka kondicionih sposobnosti.
- Oporavka:
- Odmor je važan trenažni operator. Efekat rada na treningu zavisi od kvaliteta odmora. Samo optimalnom kombinacijom napora (rada) i odmora, kako između vežbi na jednom treningu tako i između samih treninga, moguće je ostvariti željene efekte, odnosno omogućiti sportisti da stvori određenu toleranciju organizma na opterećenje.
- Periodizacije:
- Različite faze treninga (makrociklusi, mezociklusi, mikrociklusi) treba da se smenjuju periodično kako bi se postigao najefikasniji i najefektivniji napredak.
- Varijativnosti:
- Jednolični i monotoni treninzi vrlo često imaju negativan uticaj na efekat treninga i adaptaciju. Kako bi se izbegle ovakve situacije kondicioni trener je dužan da kombinuje različite uslove, metode, kao i da menja rutinu treninga, intenzitet i trajanje vežbi.
Zašto je sve ovo bitno?
Bitno je iz razloga što ljudsko zdravlje nije prostor za neznanje, improvizacije i egzibicije, gde su dozvoljene probe i greške, jer se takve aktivnosti veoma skupo plaćaju!
Ako ste kondicioni trener, potražite sebe u tekstu koji ste upravo pročitali!
KONTAKT
Za detaljnije kontakt informacije
posetite stranicu kontakt
Svako preuzimanje i korišćenje materijala sa sajta je strogo zabranjeno