Ricardo Sanchez - jedan od najpoznatijih svetskih teniskih trenera, trenirao je:
  • Janković (WTA 1)
  • Wozniacki (WTA 1)
  • Petrova (WTA 3)
  • Hantuchova (WTA 5)
  • Lisicki (WTA 12)...
Ricardo Sanchez

KONDICIONI TRENER
prof. dr Zoran Pajić

About

Ko je kondicioni trener?

Kondicioni trener je osoba koja realizuje profesionalni monitoring, stručno vođenje, realizaciju i podršku u postizanju ciljeva podizanja nivoa zdravlja, kondicije i sportske forme, bilo da se radi o profesionalnim sportistima ili rekreativnim vežbačima različitog pola, uzrasta ili takmičarske kategorije. On je sportski stručnjak specijalizovan za dizajniranje i implementaciju programa kondicione pripreme za individualne sportiste ili sportske timove.

Koje kvalifikacije treba da ima kondicioni trener?

S obzirom na ozbiljnost problematike, neophodnost multidisciplinarnog znanja o svim antroploškim subsistemima čoveka i metodici treninga, ozbiljan kondicioni trener treba da poseduje najmanje diplomu fakulteta sporta i fizičkog vaspitanja. Svaki drugi (najčešće skraćeni) oblik školovanja, sticanja diplome ili licence za rad u svojstvu kondicionog trenera (fitnes instruktor), predstavlja ozbiljan nedostatak odlučujućih i bitnih informacija koje se dobijaju tokom kontinuiranog školovanja, a ponekad i ozbiljan rizik za narušavanje zdravlja onoga koji te usluge koristi.

Koje karakteristike poseduje vrhunski kondicioni trener?

Ono što izdvaja vrhunske i najbolje kondicione trenere od prosečnih je:

  • kontinuirana posvećenost i stručno usavršavanje u ovoj oblasti (sve do sticanja najviše akademske titule – doktor nauka iz oblasti sporta fizičkog vaspitanja)
  • neophodni kapacitet znanja o zdravlju čoveka
    • osnove medicine sporta
      • o fizikalnim procedurama
      • o metodama rehabilitacije povreda i povratka u takmičenje
    • pružanje osnovnih nutricionističkih saveta
    • edukacija primene zdravstvenih obrazaca u svakodnevnom životu
    • o kondicionoj spremnosti i funkcionalnosti u kasnijim godinama života
    • trenažno procesuiranje osoba sa:
      • posebnim zdravstvenim stanjima ili povredama (trudnice, inavaliditeti…)
      • kompromitujućim uticajima na telo determinisanim specifičnostima radnog mesta sa posledicom pada radne sposobnosti i visoke produktivnosti u radu
        • hipokinezijom (nedostatak kretanja kod npr. IT stručnjaka)
          • gojaznost, bolovi i smanjene pokretljivosti u većini zglobova, atrofija muskulature….
        • hiperkinezijom (višak stereotipnih kretanja npr. na određenom radnom mestu)
          • disbalansi, poremećaji statike i asimetrije tela usled preraspodele tonusa mišića, povrede lokomotornog aparata, razni deformiteti kičme i bolovi u leđima, rukama i nogama, iscrpljenost
  • neophodno iskustvo u radu s individualnim klijentima ili sportskim timovima
  • poznavanje metodologije treninga (različitih sredstava, metoda, distribucije trenažnih opterećenja u treningu i sl.)
  • sposobnost monitoringa – primena savremenih sofisticiranih i inovacionih sistema
    • rasta i razvoja
    • dijagnostike i prognostike motoričkih sposobnosti i kondicione spremnosti
    • napretka klijenata i prilagođavanja programa prema njihovim potrebama
  • kreativna sposobnost izrade i dizajniranja individualnih i grupnih programa treninga
    • prema polu, uzrastu, zdravstvenom statusu, takmičarskoj kategoriji, periodu pripreme…
  • sposobnost praktične operacionalizacije adekvatnih planiranih programa
    • veština realizacije efikasnih programa treninga
      • kontinuiranog nadgledanja izvođenja vežbi
      • obezbeđivanja bezbednosti klijenata tokom treninga
      • edukacije klijenata o pravilnoj tehnici izvođenja vežbi i
      • prevencije povreda
  • psihosocijalna kompatibilnost za rad sa ljudima različitih profila i uzrasta
    • opšta kultura
    • visok nivo znanja i stručnosti
    • veština komunikacije
      • elokventnost, oratorstvo
    • sposobnost primene motivacionih tehnika
      • sugesivnost, inspirativnost, lični primer
    • socijalna inteligencija
      • empatija
        • sposobnost prepoznavanja osećanja, potreba i želja drugih ljudi
      • tolerancija i socijalna adaptabilnost
      • sposobnost
        • lakog uspostavljanja međuljudskih odnosa
        • vođenja i uspešnog upravljanja
        • razumevanja suštine društvenih situacija
    • lične karakteristike
      • samopouzadanje, samokontrola, tolerantnost, strpljenje…
    • održavanje profesionalne etike i standarda
      • lična higijena, standardnost i kultura komunikacije

Koja znanja treba da ima kondicioni trener?

Vrhunski kondicioni trener zna:

  • Šta raditi? – u planu i programu
  • Kako raditi? – u izboru trenažnih metoda rada
  • Koliko raditi? – u doziranju, distribuciji i kontroli opterećenja
  • Kada raditi? – u ritmu dnevnih aktivnosti
  • Zašto raditi? – u povratnim informacijama o efektima treninga
trening_teretana

trening_teretana

Da bi kondicioni trening imao smisla i ispunio sve ono što se od njega očekuje, kondicioni trener bi u najmanju ruku morao da bude edukovan i osposobljen da (dalje u tekstu, na primeru treninga snage) razume aktuelnu motoričku sposobnost.

Dakle, potpuno poznaje njenu/e

  • diskrepanciju aktuelne motoričke sposobnosti iz aspekta njenog latentno – manifestnog karaktera, npr.
    • snaga – skok
    • snaga – start
    • brzina – sprint….
  • prirodu
    • Šta je to snaga? Kako se realizuje?
  • oblike (varijetete ispoljavanja)
    • startna, ubrzavajuća, usporavajuća, reaktivna …..
  • načine ispoljavanja
    • iz aspekta intenziteta i kapaciteta uključenosti neuromuskularnog, funkcionalnog (kardio-vaskularnog, metaboličko-energetskog i dr) sistema
  • varijabilnost uslova ispoljavanja iz aspekta
    • režima rada
      • izometrijski, miometrijski, pliometrijski, povratni režim…
    • vrste mišićne akcije
      • koncentrična, ekscentrična, izometrijska….
  • kompatibilnost sa drugim motoričkim sposobnostima
    • relacije sa brzinom, izdržljivošću, preciznošću, koordinacijom…
  • efekte ispoljavanja
    • na sportistu, igru, rezultat…

Kondicioni trener zna da prepozna slabosti sportiste i unapredi ih, tako da one postanu njegova prednost. Zbog toga kondicioni trener ume da razvije traženu sposobnost.

Dakle, može da operacionalizuje

  • konkurentne strategije u razvoju svih oblika snage
    • postizanje različitih ciljeva treninga snage korištenjem različitih protokola i algoritmova primene metoda, sredstava i determinanti opterećenja
  • individualni ili grupni algoritam primene sredstava, metoda i determinanti opterećenja
    • samo za svakog pojedinca posebno ili samo za specifičnu grupu – može dovesti do optimalne pripremljenosti
  • principe i način njenog razvoja
    • opšte principe, algoritmove i strategije
  • modele periodizacije njenog razvoja
    • blok, repetitivne šeme, dnevna talasasta periodizacija, prioritetna dizanja… superkompenzaciju….
  • trening
    • tradicionalni (linearni) … uporedni, miks, kompleksni, kontrastni…
  • sredstva
    • vežbe, procedure, tretmani, rekviziti….
  • metode
    • analitičke, situacione, funkcionalne, strukturalne…
  • determinante opterećenja pri doziranju opterećenja
    • intenzitet, volumen, pauza, karakter vežbi…
  • dinamiku treniranja u periodizaciji treninga i takmičenja
    • kada, koliko, koju vrstu snage….(održavanje, razvijanje)…

Kondicioni trener prepoznaje prirodu, intenzitet i kapacitet sposobnosti u strukturi motoričkih zahteva igre ili discipline kojom se sportista bavi (npr. fudbalske igre).

Dakle, razume

  • oblik i stepen njene zasićenosti i specifičnosti u igri
    • opšta, usmerena, specifična, kompetitivna..
  • vrstu opšte motoričke zahtevanosti i potrebe (za njom) u igri
    • repetitivna, funkcionalna, strukturalna …..
  • vrstu specifične motoričke zahtevanosti i potrebe (za njom) u igri
    • eksplozivna, brzinska, izdržljivosti u snazi….
  • vrstu takmičarske zahtevanosti po pozicijama u timu
    • aktivnosti snage (npr. broj skokova kod bekova, veznih, napadača…..)
  • individualnu zahtevanost i potrebe svakog sportiste
    • suficite, deficite (mišićni disbalansi, asimetrije tela, preraspodele tonusa….)

Kondicioni trener zna i može na treningu realizovati transfer sposobnosti sa trenažnih vežbi na takmičarsku situaciju u igri.

Dakle, postiže

  • visok nivo POSTIGNUĆA – EFIKASNOSTI – EFEKTIVNOSTI u treningu
    • dostizanjem vrhunskog nivoa motorne koordinacije pri kojoj su procesi vremenskog, prostornog, intenzitetskog i složenosnog redosleda aktivacije i inaktivacije uključenih mišića dovedeni na najviši nivo
  • OPTIMALAN PUT (jedino mogući)
    • uz najmanji deficit sposobnosti i rada – postizanje najboljih rezultata
  • spajanje motoričke i kondicione pripreme sa tehničkim elementima, odnosno
    • najveći stepen iskoristljivosti motoričke sposobnosti u realizaciji tražene tehnike
  • visok pozitivan TRANSFER svake sposobnosti (iz latentne u manifestnu)
    • realizaciju vežbi koje ih u svakom trenutku dovode bliže samoj igri, odnosno kada se što veći kapacitet latentne sposobnosti konvertuje u manifestnu (brzina u sprint, snaga u skok….)
  • inicijaciju elementarnih faktora transfera
    • faktor 1: (bio)mehanička specifičnost
      • kinetička i kinematička kongruentnost (sličnost)
    • faktor 2: specifičnosti režima rada
      • kongruentnost režima rada
    • faktor 3: specifičnosti mišićne adaptacije
      • kongruentnost angažovane muskulature (međumišićna koordinacija)
    • faktor 4: metabolička specifičnost
      • kongruentnost sa energetskim potrebama izabranog sporta (intenzitet i kapacitet aerobnih i anaerobnih energetskih transformacija)

Kondicioni trener osim treninga i takmičenja u trenažnom procesu mora realizovati determinante oporavka sportista (faktori), jer je oporavak sastavni i neizostavni deo strategije napredovanja.

Dakle, razlikuje

  • determinante oporavka
    • somatske, mišićne, trenažne, nutritivne, fizikalne, psiho-pedagoške, okoline, stil života… i dr.
    • racionalnim kombinovanjem njihovih uticaja efikasno (za najkraće vreme) obezbeđuje konkurentnost sportiste u odnosu na nove izazove i zahteve treninga i takmičenja.

Povrede su sastavni deo treninga i takmičenja. U takvoj situaciji uloga kondicionog trenera je ključna jer on u trenažnom procesu zna rehabilitovati sportistu u odnosu na njegovu povredu.

Dakle, uvažava i zna

  • morfološki aspekt povrede
    • npr. pojave atrofije – hipertrofije, adekvatne/neadekvatne napetosti i sl. (strukturalne metode)
  • neuromuskularni aspekt povrede
    • npr. gubitak sile i snage – intra-muskularna koordinacija (funkcionalne metode i senzorimotorni trening)
  • funkcionalni aspekt povrede
    • npr. kompromitovana kinetika i kinematika kretanja – inter-muskularna koordinacija (funkcionalne i sportu specifične metode)
  • psihološko-mentalni aspekt povrede
    • npr. odnos sportiste prema povredi (kognitivno – konativno – afektivni pristup)
  • značaj i efekte intervencije lekara i fizikalnih procedura
    • sa ciljem odabira algoritma uticaja primenjenih metoda i sredstava
  • dinamiku odpočinjanja i završetka primene vežbanja
    • sa ciljem dovođenja sportiste do samog takmičenja
  • monitoring nivoa napredovanja u rehabilitacionom procesu
    • trenutke prelaska iz jedne u drugu fazu rehabilitacije
    • indekse simetrije, koeficijente asimetrije…

Kako kondicioni trener operacionalizuje trening ?

Kondicioni trener mora imati individualan pristup svakom sportisti, te prilagoditi trening na način da koristi najbolju kombinaciju metodičkih principa kondicionog treninga.

Dakle, metodički razmišlja i kombinuje principe:

  • Individualnosti:
    • Svaki sportista poseduje individualne karakteristike koje bi trebalo da budu utvrđene odgovarajućim testovima i koje trener ne sme zaboraviti. Faktori koji utiču na primenu principa individualnosti mogu biti: hereditirani (nasledni faktor), način (režim) života, aktuelni nivo kondicione pripreme, preležane bolesti, povrede i sl.
  • Specifičnosti
    • Usmereni kondicioni trening je nužno organizovati prema specifičnim vremenskim, prostornim, intenzitetskim, kinestetskim i složenosnim zahtevima sporta. Npr., treba raditi u onim režimima rada, koristeći one mišićne kontrakcije, kinetičko-kinematičke i metaboličke uslove, koji će omogućiti efikasno i efektivno izvođenje pokreta u sportu koji se trenira.
  • Adaptacije:
    • Jedan od zadataka kondicionog treninga jeste da omogući sportisti da se adaptira, a potom i da izdrži, sva opterećenja kojima je izložen u toku meča ili takmičenja.
  • Nadopterećenja:
    • Iz treninga u trening rad mora biti većeg intenziteta od onog na koji je sportista navikao. Preopterećenje se može postići povećanjem učestalosti, intenziteta ili obima kondicione aktivnosti. Koristi se i princip prepokrivanja kapaciteta aktivnosti koje se dešavaju na takmičenju.
  • Progresije:
    • Promene intenziteta kao i obima treninga moraju biti postepene kako bi se organizam sportiste blagovremeno adaptirao i kako bi se predupredile moguće povrede. To može uključivati povećanje težine, učestalosti treninga, složenosti i kvaliteta vežbi.
  • Superkompenzacije:
    • Vreme potrebno za oporavak neposredno posle treninga je povezano sa intenzitetom i trajanjem prethodne aktivnosti. Tokom naknadne adaptacije na stres izazvan vežbama, u periodu oporavka, proces obnavljanja energetskih resursa dostiže viši nivo, a naziva se superkompenzacija.
  • Reverzibilnosti:
    • Podrazumeva povratnu spregu tj. uzajaman odnos između kondicionog treninga i motoričkih sposobnosti, odnosno pozitivan ili negativan uticaj koji kondiciona priprema može imati na sposobnosti sportista. Nedovoljna upotreba treninga može dovesti do reverzibilnih efekata, gubitka kondicionih sposobnosti.
  • Oporavka:
    • Odmor je važan trenažni operator. Efekat rada na treningu zavisi od kvaliteta odmora. Samo optimalnom kombinacijom napora (rada) i odmora, kako između vežbi na jednom treningu tako i između samih treninga, moguće je ostvariti željene efekte, odnosno omogućiti sportisti da stvori određenu toleranciju organizma na opterećenje.
  • Periodizacije:
    • Različite faze treninga (makrociklusi, mezociklusi, mikrociklusi) treba da se smenjuju periodično kako bi se postigao najefikasniji i najefektivniji napredak.
  • Varijativnosti:
    • Jednolični i monotoni treninzi vrlo često imaju negativan uticaj na efekat treninga i adaptaciju. Kako bi se izbegle ovakve situacije kondicioni trener je dužan da kombinuje različite uslove, metode, kao i da menja rutinu treninga, intenzitet i trajanje vežbi.
Dimitrije Levajac 2

Dimitrije Levajac 2

Zašto je sve ovo bitno?

Bitno je iz razloga što ljudsko zdravlje nije prostor za neznanje, improvizacije i egzibicije, gde su dozvoljene probe i greške, jer se takve aktivnosti veoma skupo plaćaju!

 Ako ste kondicioni trener, potražite sebe u tekstu koji ste upravo pročitali!

ZORAN B. PAJIĆ

Doktor nauka u fizičkom vaspitanju i sportu, redovni profesor na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja Univerziteta u Beogradu.

00

Godina iskustva

00

Naučnih radova

0000

Testiranih sportista

00000

Individualnih treninga

About

KONTAKT

Za detaljnije kontakt informacije
posetite stranicu kontakt

Svako preuzimanje i korišćenje materijala sa sajta je strogo zabranjeno

prof. dr Zoran Pajić

Blagoja Parovića 156
11000 Beograd
Srbija

Tel: +381 (0) 63 234 915

[email protected]

www.zoranpajic.rs

© 2021 Zoran Pajić
contact-section
error: Content is protected !!